Web fest radionica Internet marketing – viralne kampanje i uticajni blogeri

Druga Web fest radionica je održana (petka!) 13. novembra 2009. godine i za temu je imala Internet marketing. Ovo je prvi put da utiske sa predavanja pišemo na osnovu live streama i naknadnog gledanja snimljenog materijala, budući da zbog obaveza na poslu nismo uspeli da se pojavimo u Colonial Sun-u.
Takva situacija nam je pružila nešto drugačiju perspektivnu za praćenje i prenošenje utisaka sa predavanja. Bitna stavka su bili tehnički detalji, a to je kvalitet live streama i softvera putem koga se on servira gledaocima, ali i kvalitet Internet linka. Prilično je čudna situacija: nalazite se na poslu, koristite Telekomov ADSL paket velike brzine, a kolega pokušava da dobije Telekomovu tehničku podršku da sa njima razjasni zašto se Internet konekcija svakih par sekundi prekida. Za to vreme, u tih par sekundi kada pristup Internetu pomalo radi, na live streamu se može videti sponzorsko predavanje Telekoma o tome kako su njihovi ADSL paketi najbolji. Ironija, ili petak trinaesti?
Telekom se ovom prilikom nije proslavio izborom predavača. Za razliku od prve radionice, kada je Bojana Jovanović na vrlo korektan način predstavila usluge svoje firme, ovog puta sam imao utisak da gledam i slušam robota. Klasična priča o spektru Telekom ADSL usluga, ali prezentovana na vrlo dosadan način. Realnost je da jedan ovakav događaj teško da bi mogao da se održi bez sponzorstva (para) Telekoma, te ukoliko je ovo cena – spremno ćemo je platiti. Telekom je takođe predstavio i svoju akciju e-dukacij@, koja je jedna lepa i društveno odgovorna aktivnost koju podržavamo.
Nakon bledog Telekoma, Nikos Dimitriadis, glavni strateg Executive grupe je govorio o novim tendencijama u marketingu, istakavši da je online marketing realnost koja se ne sme ignorisati. Već nakon prvih par slajdova, a posebno nakon pitanja da li su eksperti u poslovima komunikacije spremni da se suoče sa izazovima web 2.0 filozofije, videlo se da će ovo biti izuzetno zanimljivo predavanje – posebno za ljude koji se bave prozvanom grupom poslova.
Predstavivši koncept građanskog novinarstva kroz primer BBC reportera koji sa izveštajima sa kriznih područja večito kaska za Twitter korisnicima, Nikos je istakao da su nove tehnologije dale snagu običnim građanima da utiču na novinarstvo i sami generišu vesti. Pomenuo je i čuveni video klip David After Dentist, koji je odličan primer evolucije koju su donele nove tehnologije – pre desetak godina ovakav snimak bi video vrlo uzak krug porodičnih prijatelja, dok ga je do danas skoro 35 miliona ljudi pogledalo putem youtubea. I ne samo to, nego je Dejvidov otac uvideo odličnu priliku za zaradu, te sada putem posebnog sajta prodaje brendirane tričarije i zarađuje ozbiljan novac na osnovu originalnog. Nikos ovaj koncept naziva Citizen Marketers, pitaviši se da li marketinške firme imaju potrebne veštine za ovakve poduhvate.
Imajući sve ovo u vidu, nije previše čudno što je u Velikoj Britaniji količina novca koja se troši na online promociju prvi put nadmašila onu koja se troši na klasične medije. Pojačavši glas individualca, web 2.0 je pomerio fokus sa klasičnih prodajnih platformi (eBay, Amazon) na platforme za komunikaciju (Facebook, Twitter, YouTube, MySpace).
Uvodeći publiku u priču o viralnim kampanjama, čuli smo rezultate istraživanja koje je u Americi sprovedeno, a ticalo se uticaja veza među ljudima na ponašanje, zdravlje i sreću u globalu. Zanimljivo je da je ovo istraživanje došlo do rezultata da ukoliko se družite sa gojaznim ljudima – vrlo je velika šansa da i sami postanete gojazni, bez obzira na fizičku udaljenost vas i vaših prijatelja. Osećaj sreće se širi u offline i online svetu na slične načine, te je zaključeno da ukoliko vaši prijatelji imaju slike na profilu na kojima se smeju, vrlo je verovatno da ćete i vi imati nasmejanu sliku, te da pomenuti ljudi sa nasmejanim profil slikama u proseku imaju više prijatelja od mrguda. Zaključak je da se ponekad više ponašamo kao „krdo”, nego kao individualci.
Još jedan primer viralnih efekata je kampanja koju je AT&T sproveo, a koja je za cilj imala promociju novih usluga. Segmentirali su tržište u nekoliko grupa, i napravili još jednu, dodatnu grupu u kojoj su se nalazili pojedinci zainteresovani za pomenutu uslugu, i njihovi prijatelji. Taj segment je ostvario 3,5 puta veći stepen prihvatanja nove usluge nego ostali segmenti!
U Americi se godišnje 1 milijarda dolara troši na viralne kampanje. Simulirajući širenje viralnih kampanja, stručnjaci su došli do zaključka da brzina širenja poruke, i sama uspešnost kampanje ne zavise toliko od influencera (ljudi koji imaju mnogo prijatelja, aktivni su u zajednici, itd.), već od toga koliko je društvo spremno da prihvati neku poruku, odnosno da je razume. Rezultati istraživanja načina širenja chain newslettera je pokazalo da se ovako distribuirane poruke nisu brzo širile (da jedan influencer nije regrutovao gomilu ljudi), već da su se širile od pojedinca do pojedinca, vrlo sporim tempom.
Kod viralnih kampanja sama poruka koja se šalje je takođe vrlo bitna. Još jedno istraživanje, dve različite vrste poruke – ona koja gađa razum, i ona koja gađa srce. Emocije pobeđuju, i ljudima je u slučaju NVO koja sakuplja pomoć za siromašne mnogo bolje prići bez suvoparnih podataka, sa konkretnom (tužnom) pričom. Zanimljiv je pokušaj mešanja, odnosno kombinovanja ove dve priče, koji je po stepenu uspešnosti negde između prva dva pristupa – ljudi ne mogu u isto vreme da razmišljaju emocionalno i analitički.
Za kraj predavanja, Nikos je dao primere nekih vrlo poznatih (i uspešnih) online kampanja:
- http://www.expedition206.com/
- http://www.fiestamovement.com/
- http://www.greatbeerdelivery.co.nz/
- http://www.islandreefjob.com/
i zapitao se da li mi, kao marketing stručnjaci, možemo da postanemo vredni članovi ove nove kulture i trenda, i da iskoristimo sve predstavljene koncepte da pošaljemo našu poruku? Da ga citiram:
„Moramo da prihvatimo da su Dejvid i njegov otac možda bolji online marketing stručnjaci nego mi, da se uključimo u ovaj veliki cirkus i nađemo način da pošaljemo našu poruku. Ali, moramo odustati od stava da smo najpametniji i najbolji.”
Nadam se da su marketing stručnjaci pogledali ovo predavanje, ili da će ga pogledati. Poruka koju Nikos šalje im se možda neće svideti, ali ako se sagleda iz drugog ugla sve navedeno u ovom predavanju nije opasnost – već mogućnost da se, stavivši sujetu na stranu, poruka efikasnije pošalje na mnogo kreativnije načine. Svaka čast!
Sledeće predavanje je održala Jelena Jovanović, a pričala je o mogućnostima promocije putem kontekstualnih oglasa na E-target mreži. Podatak da je 70% marketing menadžera tokom ove godine raspolagalo istim ili manjim budžetom govori u prilog korišćenja ovakvih rešenja, kojima se na jednostavan način mogu napraviti online promotivne kampanje.
Navodeći da se E-target oglasi pojavljuju na više od 270 sajtova u zemlji, Jelena je prezentovala studiju slučaja firme Eduka Plus iz Niša, koja je kroz E-target kontekstualno oglašavanje uspešno promovisala svoje obuke i povećala prodaju.
Predavanje je zaključila stavom da svaki web sajt mora da bude promovisan, i da on, iako u ova vremena može da bude najbolja reklama neke firme, ne vredi ukoliko ga niko ne vidi.
Za drugi dan Web fest radionica je najavljeno i predavanje Milana Jovanovića, poznatijeg kao Strongman. Milana sam prvi put gledao kako javno nastupa, a njegovo predavanje je u suštini bila sažeta priča kako je blogovanje uticalo na njegov život. Tu priču nema svrhe prepričavati, kome se sviđa način na koji Milan piše verovatno je već čitao njegove postove.
Meni je ovo izlaganje bilo zanimljivo ne zbog samog predavanja, već zbog drugačije slike blogosfere koju je Milan predstavio. Naravno, radi se o B92 blogu, koji je na neki način „izdvojen” iz geek zajednice u kojoj IT, marketing i PR profesionalci plivaju. Svi mi pričamo da su blogovi postali mainstream, da su sišli u široke narodne mase i na neki način se vrlo posesivno odnosimo prema tim novim tehnologijama kojima smo do skoro ekskluzivno vladali. Međutim, šta je „običnim” ljudima asocijacija na blog – moja lista blogova u Google Readeru (u kojoj se verovatno nalazi većina vas koji ovo čitate) ili blog.b92.net? Pročitajte ponovo citat Nikosa Dimitriadisa – odgovor se sam po sebi nameće.
Autor: Vladimir Trkulja
DODAJ KOMENTAR